Uvod
Oralne kontraceptive (OK) koriste milijuni žena diljem svijeta, uključujući ženske sportaše. Kontrola rađanja je čest razlog upotrebe OK-a, ali se OK također koriste i u druge svrhe (npr. regulacija menstrualnog ciklusa, upravljanje menstrualnim grčevima, akne). Postoji ograničeno razumijevanje kako ovi kontraceptivi utječu na funkciju skeletnih mišića. Posebno se malo zna o tome kako OK utječu na oporavak od treninga i prilagodbe na vježbanje s otporom. Od male količine istraživanja na tu temu, neka istraživanja sugeriraju da upotreba OK-a može odgoditi oporavak i ometati povećanje mišićne mase kod vježbanja s otporom (eng. resistance training). Druga istraživanja ukazuju da OK-i mogu poticati povećanje mišićne mase kao odgovor na vježbanje s otporom, a treća istraživanja nisu prijavila značajne razlike u rastu mišića kao odgovor na vježbanje s otporom između korisnika i nekorisnika OK-a.
Razlike u tim rezultatima mogu biti povezane s vrstom OK-a koji se koristi. Postoje četiri priznate “generacije” OK-a koje su uglavnom povezane s progestinom koji se koristi u formulaciji (tj. sintetički oblik hormona progesterona). Oralni kontraceptivi prve generacije sadrže progestine poput noretindrona ili etinodiola diacetata. Oblici druge generacije uključuju progestine poput levonorgestrela i norgestrela. Oralni kontraceptivi treće generacije uključuju progestine poput dezogestrela i norgestimata, a oralni kontraceptivi četvrte generacije uključuju progestine poput drospirenona. Ti progestini variraju po kemijskoj strukturi što može utjecati na njihove funkcionalne profile. Na primjer, oblici druge generacije poput levonorgestrela i norgestrela čini se da imaju nižu androgenost od oblika prve generacije. Androgenost se odnosi na stupanj do kojeg tvar (npr. kao OK-i) može poticati učinke slične androgenima – primarnim muškim spolnim hormonima – ili na afinitet tvari za interakciju s androgenim receptorima. Neki oblici OK-a čini se da imaju veću afinitet za vezanje s androgenim receptorima i to može rezultirati androgeničkim signaliziranjem, ili može kompetitivno inhibirati aktivnost androgenih receptora. To je relevantno u raspravi o tome kako OK-i mogu utjecati na oporavak mišića i prilagodbu treniranju budući da izražaj i aktivnost androgenih receptora mogu utjecati na sintezu mišićnih proteina i hipertrofiju mišića kao odgovor na vježbanje s otporom. S obzirom na to, u ovom nedavnom istraživanju Oxfeldt i suradnici*, su pokušali usporediti pokazatelje oporavka i oštećenja mišića kao odgovor na ponovljene sesije vježbanja s otporom između korisnika oralnih kontraceptiva druge generacije i nekorisnika OK-a.
(*Influence of Second-Generation Oral Contraceptives on Muscle Recovery after Repeated Resistance Exercise in Trained Females. Oxfeldt et al. (2024) )
Što su ispitivali i kako?
Svrha ovog istraživanja bila je usporediti pokazatelje oporavka mišića i oštećenja nakon ponovljenih serija vježbanja s otporom kod treniranih žena koje koriste oralne kontraceptive druge generacije u odnosu na nekorisnice oralnih kontraceptiva.
Istraživači su postavili nultu hipotezu da bi korisnice oralnih kontraceptiva mogle pokazati slabiji oporavak i izraženiji porast pokazatelja oštećenja mišića nakon vježbanja s otporom.
U istraživanju je sudjelovalo 40 utreniranih žena u dobi od 18-30 godina i indeksom tjelesne mase (BMI) između 18,5 i 30 kg/m2. Sudionici su morali zadovoljiti sljedeće kriterije: a) baviti se tjelesnim vježbanjem minimalno 4 puta tjedno uključujući ≥1 trening s otporom tjedno, i ≥1 aerobni ili intervalni trening tjedno, b) imati redoviti menstrualni ciklus (trajanje od 24–35 dana) i ne koristiti nikakav oblik hormonske kontracepcije u posljednjih 6 mjeseci kod nekorisnica oralnih kontraceptiva; i c) korisnice oralnih kontraceptiva izvješćivale su o korištenju oralnih kontraceptiva druge generacije koji sadrže 30–35 μg etinil estradiola i 100–150 μg levonorgestrela tijekom najmanje 6 mjeseci. Sudionici su ravnomjerno raspoređeni u dvije grupe na temelju njihovog iskustva s treniranjem, gdje je 20 koristilo oralne kontraceptive druge generacije (OK, n=20) i 20 nije koristilo (NOK, n=20).
Nakon upoznavanja s protokolom istraživanja, sudionice su završile tri treninga vježbanja s otporom unutar 24 sata koji su bili osmišljeni kako bi izazvali mišićni umor. Trening s otporom uključivao je pet serija od 10 ponavljanja (5×10) vježbe leg press s opterećenjem koje odgovara ~80% 1RM sudionika, 3×10 vježbe lying leg curl s opterećenjem od ~70% 1RM, i 5×10 vježbe leg extension s opterećenjem od ~70% 1RM s dvije minute odmora između serija. Za svaku seriju ciljala su se ekscentrična ponavljanja u trajanju od 3 sekunde s brzim koncentričnim ponavljanjem, a opseg pokreta standardiziran je za vježbe pod nadzorom istraživačkog osoblja. Opterećenja su povećana za 2-5% ako su sudionici izvijestili da imaju više od dva ponavljanja u rezervi, ili su smanjena za 5-15% ako su sudionici dostigli otkazivanje prije nego što su završili 10 ponavljanja kako bi se omogućio završetak serije. Dakle, sudionice su odradile nevjerojatnih 39 serija vježbi donjeg dijela tijela u manje od 24 sata. Višestruka ispitivanja provedena su prije prvog treninga (PRIJE) i u tri vremenske točke nakon završnog treninga (nakon 3, 24 i 48 sati) kako bi se procijenili pokazatelji funkcije i oštećenja mišića. Sudionice su konzumirale energetski uravnotežene obroke tijekom 5 dana sa standardiziranim sadržajem makronutrijenata (1,8 g/kg/dan proteina i 4–7 g/kg/dan ugljikohidrata) tijekom eksperimentalnog razdoblja.
Krvni uzorci su prikupljeni kod PRIJE, 3 sata, 24 sata i 48 sati nakon završnog treninga. Dodatno, provedene su procjene bolova u mišićima, maksimalne izometričke i izokinetičke snage ekstenzora koljena, visine skoka s kontrakcijom prije skoka, Wingate testa vožnje biciklom, i testa maksimalnog broja ponavljanja leg pressa na 80% 1RM. “Yo-yo” test je proveden PRIJE i 48 sati nakon završnog treninga, koji uključuje ponovljene intervale trčanja od 20 metara između dva znaka s povećavanjem brzine naprijed-natrag između dva znaka, s intervalima odmora od 10 sekundi.
Prije prvog treninga s otporom, sudionice su se odmarale 10 minuta prije početka prvog od 3 treninga. Nakon završetka prvog treninga, drugi treninga je izveden otprilike pet sati kasnije istog dana. Završni trening s otporom izveden je ujutro sljedećeg dana. Nakon završnog treninga, testni skup opisan gore ponovljen je 3 sata nakon, 24 sata nakon, i 48 sati nakon (osim yo-yo testa, koji je proveden PRIJE i 48 sati nakon). Sudionicama je bilo rečeno da izbjegavaju napornu tjelesnu aktivnost 48 sati prije početka testova te da ne konzumiraju kofein osam sati prije testova i vježbi. Također im je bilo rečeno da ne konzumiraju ništa osim preporučene prehrane, uključujući i nikakve prehrambene dodatke. Estradiol, progesteron, testosteron, globulin vezan za spolne hormone (SHBG), folikul-stimulirajući hormon (FSH), luteinizirajući hormon (LH), kortizol, visokoosjetljivi C-reaktivni protein (hs-CRP), kreatin kinaza (CK), laktat dehidrogenaza (LDH), i mioglobin su izmjereni u krvnim uzorcima. Ispitana je i labilnost koljena koristeći Lachmanov test s uređajem Lachmeter prije početka i ponovno 3, 24 i 48 sati nakon završnog treninga s otporom.
Što su ispitivači pronašli?
Obje skupine pokazale su značajan pad maksimalne izometričke i izokinetičke snage mišića nakon ponovljenih treninga. Međutim, korisnice oralnih kontraceptiva (OK) doživjele su značajno veće smanjenje izokinetičkog vršnog momenta pri 300°/sekundi u usporedbi s nekorisnicama za do 48 sati nakon sesija. To sugerira da korisnice OK-a mogu pokazati odgođeni odgovor oporavka u proizvodnji sile pri visokim kutnim brzinama (npr. eksplozivni napori) nakon posebno napornih sesija vježbanja s otporom u usporedbi s nekorisnicama OK-a.
Visina okomitog skoka s kontrakcijom prije skoka smanjila se u obje skupine i taj pad se zadržao do 48 sati nakon završne sesije, ali nije bilo značajne razlike uočene između skupina. Wingate testovi su pokazali značajno smanjenje maksimalne i prosječne snage izlaza u obje skupine do 24 sata nakon završne sesije, ali nije bila uočena značajna razlika između korisnica oralnih kontraceptiva i nekorisnica.
Bolnost mišića značajno je povećana u obje skupine, ali nije bila uočena značajna razlika između korisnica oralnih kontraceptiva i nekorisnica u bilo kojem vremenskom trenutku. Pokazatelji oštećenja mišića (CK, LDH, mioglobin) značajno su se povećali u obje skupine, ali nije bilo značajnih razlika između korisnika oralnih kontraceptiva i nekorisnika. Razina kortizola i hs-C-reaktivnog proteina bila je značajno viša kod korisnika oralnih kontraceptiva na početku, a ostala je viša nakon vježbanja. Razina estradiola, LH, FSH i testosterona bila je značajno viša kod nekorisnica u odnosu na korisnice oralnih kontraceptiva, dok su razine SHBG-a bile niže kod nekorisnica. Između skupina nije bila uočena značajna razlika u razinama progesterona.
Nisu uočene značajne razlike između skupina u performansama leg pressa, yo-yo testu ili labilnosti koljena.
Što ovi rezultati znače?
Ističe se da su i korisnice i nekorisnice oralnih kontraceptiva doživjeli značajan pad snage nakon sesija vježbanja s otporom, ali su korisnici oralnih kontraceptiva pokazali veće smanjenje izokinetičkog vršnog momenta pri 300°/sekundi tijekom do 48 sati nakon završnog treninga. To sugerira da korisnice oralnih kontraceptiva druge generacije mogu imati odgođeni proces oporavka snage nakon napornog vježbanja, posebno za dinamičke mišićne akcije pri visokim kutnim brzinama (npr. udarci, sprintevi, bacanja). Ocjene percipiranog napora također su imale tendenciju biti veće kod korisnica oralnih kontraceptiva tijekom vježbanja. Međutim, nije bilo značajnih razlika između korisnica oralnih kontraceptiva i nekorisnica u oporavku izometričke snage, performansi na leg pressu, visini skoka s kontrakcijom prije skoka, performansi na Wingate testu vožnje biciklom ili performansi na yo-yo testu. To ukazuje da oralni kontraceptivi nisu značajno utjecali na oporavak kroz niz drugih sposobnosti. Budući da je ovo istraživanje istražilo ove obrasce unutar jednog tjedna, treba paziti pri izvođenju zaključaka o dugoročnim ishodima. Prethodna istraživanja su donekle nekonzistentna u vezi dugoročnih ishoda korištenja oralnih kontraceptiva u kontekstu vježbanja s otporom.
Na temelju sustavnog pregleda literature iz 2019. godine, korisnici oralnih kontraceptiva obično pokazuju odgođeni akutni oporavak i veći izraz pokazatelja oštećenja mišića nakon vježbanja s otporom u usporedbi s nekorisnicima, što djelomično odgovara nalazima ovog novog istraživanja Oxfeldt i suradnika. Što se tiče dugoročnih prilagodbi, najnoviji sustavni pregled od Nolana i suradnika analizirao je osam studija koje su ispunile kriterije analize i zaključio da oralni kontraceptivi izgleda nemaju statistički značajan utjecaj na hipertrofiju, snagu ili prilagodbe snazi u odgovoru na intervencije vježbanja s otporom trajanja oko 12 tjedana. S obzirom na tako malen broj studija na ovu temu s različitim metodama, potrebna su daljnja istraživanja radi jasnijeg razumijevanja.
Hormonalni nalazi u ovom istraživanju uglavnom se slažu s prethodnim istraživanjima koja pokazuju da oralni kontraceptivi mogu povećati razine kortizola i hs-C-reaktivnog proteina (smatra se pokazateljem kronične upale), kao i suzbijanje razina testosterona i estradiola. Te promjene mogu utjecati na mehanizme popravka mišića i upalne odgovore na vježbanje te mogu biti razlog zašto neka istraživanja izvješćuju o odgođenom oporavku i oštećenjima u hipertrofiji mišića kao odgovor na vježbanje s otporom. Treba imati na umu da se istraživanja na ovu temu uglavnom odnose na ranije generacije oralnih kontraceptiva. Budući da postoji ograničen broj studija o novijim oblicima oralnih kontraceptiva (npr. treće i četvrte generacije), nije moguće tvrditi s visokom sigurnošću da bi učinci bili različiti koristeći ove oblike.
Take home message!
Uzimajući u obzir ukupnu literaturu o ovoj temi s dodatkom ovog novog istraživanja Oxfeldt i suradnika, ako se žele postići maksimalne stope oporavka od treninga, razumno je razmotriti izbjegavanje upotrebe oralnih kontraceptiva (druge generacije OK) ili primijeniti druge oblike kontracepcije. Međutim, na temelju ograničenih dostupnih istraživanja, za uobičajene oblike oralnih kontraceptiva ne možemo pouzdano tvrditi da imaju utjecaj na promjene u rastu mišića ili snazi kao odgovor na višetjedno vježbanje s otporom. Gledano kao cjelinu, nema dovoljno dokaza da bi se trebali zabrinuti da će uobičajeni oblici oralnih kontraceptiva značajno smanjiti rast mišića i snage kao rezultat vježbanja s otporom. Konačno, konzultiranje s pouzdanim liječnikom uzimajući u obzir osobne zdravstvene potrebe i ciljeve, uzimajući u obzir ove dokaze, je izvediva strategija. Ako se čini da je oporavak narušen u kontekstu upotrebe oralnih kontraceptiva ili prilagodbe, razumno je istražiti druge opcije i objektivno pratiti rezultate na individualnoj osnovi.
